2. susret hrvatskog dječjeg
duhovnog stvaralaštva
27. travnja 2013. godine u Križevcima je svečano završen Drugi susret hrvatskog dječjeg duhovnog stvaralaštva Stjepan Kranjčić. Tema natječaja bila je VJERA.
Rad naše učenice Laure Bakran nagrađen je dodatnom nagradom i uvršten u Zbornik Izvor nade.
 |
 |
Posjet Delegacije Republike Kosova našoj školi
U četvrtak, 25. travnja 2013. našu školu posjetila je obrazovna delegacija Republike Kosova, Uz 16 sveučilišnih profesora Sveučilišta iz Prizrena i dva zaposlenika OSCE – a, delegaciji su se pridružila i dva viša savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje u Zagrebu. Uvaženu delegaciju zanimao je izravan uvid u obrazovni proces, u kojem se koristi informatičko – komunikacijska tehnologija. Prisustvovali su izbornoj nastavi robotike, koju u našoj školi izvodi Jelka Hrnjić, profesorica tehničke kulture i informatike. U školi djeluje Klub mladih tehničara, a vanjski suradnik je gospodin Ivica Kolarić, koji je također prisustvovao satu.
U rad su bili uključeni učenici koji imaju izuzetne uspjehe na državnoj, međunarodnoj i svjetskoj razini, učenici koji vole robotiku, ali se ne natječu i učenici trećih razreda koji se nikada do sada nisu bavili robotikom, a izabrani su po kriteriju dobrih matematičara.
Oni su imali dobro razrađene vježbe koje su s puno zanimanja izvodili, ne obazirući se na prisustvo mnogih stranih ljudi. Učenici su predstavili svoj rad, a članovi delegacije postavljali su pitanja i razgovarali s djecom i učiteljima.
U drugom dijelu posjeta našoj školi, profesorica tehničke kulture i inforamatike Iva Kovačević upoznala je Delegaciju o elektronskom upisu u srednju školu, što se prvi puta planira provesti u Republici Hrvatskoj.
Ostalo je još malo vremena za predstavljanje škole u kojoj se provode i mnoge druge aktivnosti s ciljem okupljanja djece i roditelja oko svega što je pozitivno i lijepo.
Kako školu čine djeca i učitelji, to nam je vrlo važan bio susret Delegacije s učiteljima u zbornici. Gospodin viši savjetnik Žarko Bošnjak obavijestio je profesoricu Jelku Hrnjić pred svima prisutnima, da će se sat kojem je prisustvovala Delegacija priznati za njeno napredovanje u zvanje mentorice.
Susret se produžio i duže od vremena planiranog protokolom. Otvorenost za suradnju na području obrazovanja izražena je s obje strane.
Posebno je oduševljenje članova Delegacije izazvala zastava Republike Kosova koju smo toga dana, uz zastavu Republike Hrvatske, izvjesili na našoj školi, u znak dobrodošlice.
Priča o Indiji - "iz prve ruke"
U petak, 12. travnja 2013., učenici sedmih razreda naše škole upoznali su se s Indijom na jedan drugi, poseban način. Školu su posjetile časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove, njihova vrhovna poglavarica reda, Indijka Mariamm Kunackal, sestra Zita Resch, vrhovna savjetnica iz Švicarske i Barb Smith, vrhovna savjetnica iz SAD-a.
Iako je susret bio zamišljen i najavljen kao priča o Indiji –„iz prve ruke“, u našoj se školi toga dana susreo i družio nešto veći „dio svijeta“. Govorilo se mnogim jezicima: talijanskim, engleskim, njemačkim i jezikom Navaho Indijanaca- jednim od mnogobrojnih indijskih jezika.
Sestra Mariamm, u originalnom indijskom sariju, pričala je o svojoj domovini Indiji, nama dalekoj i nikada dovoljno poznatoj zemlji, a sve je popratila prekrasnim slikama. Njezin sestrinski red u Indiji vodi školu i sirotište, a posebnu brigu posvećuju ženama i njihovom položaju u društvu. Čuli smo mnogo interesantnih podataka o Indiji, njezinim obilježjima (države, jezici, religije, način života...). Zaključili smo kako je potrebno puno tolerancije i međusobnog upoznavanja da bi zaživio pravi suživot tako brojnih različitosti ove velike i mnogoljudne zemlje. Govor sestre Mariamm s talijanskog nam je prevodila sestra Ana Marija Antolović.
Sestra Zita iz Švicarske obratila se našim učenicima s nekoliko rečenica, ali je sve zadivila podatkom kako je svoj život posvetila ljudima u Africi. Nekoliko je puta oboljela od malarije, no nakon oporavka u Europi, svaki se put vraćala u Afriku.
Sestra Barb Smith provela je 25 godina u rezervatu Navaho Indijanaca i naučila njihov jezik koji nema pisanog zapisa. Obje časne mogle bi nam još puno toga reći o svojim izuzetnim životima i nesebičnom davanju, no ograničavalo nas je zadano vrijeme. Ostaje želja i nada da će nas jednom možda ponovno posjetiti.
Nakon susreta s učenicima, druženje je nastavljeno s učiteljima. Bio je to neobičan susret različitih svjetova i kultura u našoj školi, no sve nas je povezala istina, rad, požrtvovnost i ljubav koja ruši sve prepreke i predrasude.
